Članak

Gorko, slatko, slano, kiselo...

Neki kažu da, u svijetu osjetila, ono za okus ima kraljevsko mjesto. Naime, užitak je, ali i privilegija reći što je dobro i ukusno jesti, a što nije. Ipak, osjetilo okusa je poprilično individualna stvar jer ono što je za tebe slatko, za nekog drugog uopće ne mora biti slatko, štoviše, može biti posve bez okusa!

Moglo bi se reći da je osjetilo okusa dovelo do važnih geografskih otkrića. Naime, prije kojih 500 godina cijena začina koji su dolazili iz jugoistočne Azije bila je vrlo visoka pa je Kolumbo 'naletio' na Ameriku jer je tražio novi put prema začinima bogatoj južnoj Aziji!

A prije 300 godina su se Europljani, točnije Francuzi, Englezi, Nizozemci, Portugalci i Španjolci, sukobili zbog kontrole nad izvorima začina! A zamisli - sve to zbog načina na koji začini djeluju na okus hrane u ustima! Stoga saznaj što još ne znaš o ovoj kraljici među osjetilima!

1. Receptori za okus zovu se okusni pupoljci, a grupirani su na jeziku, nepcu i jednjaku. Svaki se pupoljak sastoji od preko 100 stanica te svaki pupoljak reagira na osnovne okuse tako što stvori signal koji se prenosi u mozak.

Broj okusnih pupoljaka varira od osobe do osobe. Odrasla osoba ima oko 9.000 pupoljaka, dok ih dijete ima preko 10.000! O njihovom broju ovisi kako doživljavamo različite okuse. Zanimljivo je da neke osobe imaju samo 500 pupoljaka. Što je više pupoljaka, to više različitih okusa osjećamo. No, s godinama se broj pupoljaka smanjuje, a s time i osjetljivost na neke okuse.

2. Postoji pet osnovnih okusa - slatko, kiselo, gorko, slano i umami. Vjerojatno se sada pitaš što je s ljutim! Ljuta hrana, kao primjerice feferoni, stimulira receptore za bol, a ne okusne pupoljke, pa ljuta hrana stvara isti osjećaj kao opekline.

3. Okus je povezan s drugim osjetilima. Zapravo, ono što mi nazivamo osjetom je sinteza mirisa, okusa, opipa, vida, kemijske iritacije i temperature.

Primjerice - kad vidiš topli kruh na stolu (ili kolač, omiljeno povrće, meso, što god), počinješ sliniti (doslovno). Već tada osjećaš njegov okus u ustima, iako ga nisi ni dotaknuo ni stavio u usta. Dakle, povezanost okusa s drugim osjetilima, posebno s vidom, očita je. Čak je i dokazano da ljudi više vjeruju u ono što vide nego u bilo koje drugo osjetilo. Slična stvar je i sa sokom od naranče ili grejpa. Probaj zatvoriti oči i osjetiti ovaj sok u svojim ustima. Vjerojatno ti to neće biti nimalo teško!

Još jedna zanimljivost - istraživanja su pokazala da većina ljudi izbjegava hranu koja je plave boje!

Ponekad je teško razlikovati doživljavamo li neku hranu okusom ili mirisom. Najbolji primjer za ovu nedoumicu je obična prehlada. Kad se prehladimo, ne osjetimo okus hrane. No, prehlada zahvaća nos, a ne okusne pupoljke. Budući da povezujemo okus hrane s njenim mirisom, tada uglavnom ne osjećamo kakvog je okusa ta hrana!

Napravi mali pokus - zatvori oči i nos pa u usta stavi (odvojeno, naravno) maslac i mast, zdrobljenu rajčicu i zdrobljenu jabuku ili vodu i čaj - kus će im biti isti!

Ne zaboravimo ni povezanost okusa i sluha - kad čujemo nekoga da žvače, okusni pupoljci pojačano rade.

4. Slatka hrana najbolje se osjeti vrhom jezika, kisela stražnjim dijelom jezika, slana rubovima jezika, a gorka sredinom jezika.

Također, slatka, kisela i slana hrana šalju električne signale u okusne stanice, dok gorka hrana šalje kemijske signale!

5. Mnogi okusi se mogu prihvatiti iako nam na početku ne odgovaraju, primjerice masline, gorgonzola, ljuti začini i slično. No, vrlo je bitno kako si i gdje po prvi puta jeo hranu čijim okusom baš i nisi oduševljen.

Okus hrane koju prihvaćaš također je uvjetovan i naučenim, pa ako tvoja mama ne jede gljive, najvjerojatnije ih ni ti nećeš voljeti (do jednog dana kada ih odlučiš ponovno probati!). Djeca gledaju kako roditelji reagiraju na hranu, pa to i sami čine i tako uče odnos prema određenim okusima.

6. Osim starenja i prehlade, osjetilo okusa oštećuju i udarci u glavu, alergije, infekcije, droga i kemijski otrovi.

Izvor: www.tportal.hr

Diskusija